DOMAĆA HRANA – 3 top mjesta s tradicionalnom hranom koja morate obići u Bjelovarsko-Bilogorskom kraju

Nedavno smo proveli 3 divna dana u Bjelovarsko-Bilogorskom kraju, puno i fino jeli, odlično se proveli te uživali u prirodi koja oduzima dah. Ova 3 mjesta za tradicionalnu hranu moji su favoriti zbog kojih vrijedi „potegnuti“ do zelenog bisera kontinentalne Hrvatske i uživati barem jedan dan ako ne i cijeli vikend.

KOD BAKE

 Ovaj obiteljski restoran smješten je u sjeveroistočnom dijelu Moslavine, točnije mjestu Kapelica i čini još jedan biser Garešnice. Vlasnici su obitelj Andri, a glavna i odgovorna chefica koja svakodnevno iznenađuje domaćim i maštovitim jelima je Danijela Crnjak Andri koja kuha sa srcem što se osjeti u svakom zalogaju.

Većinu namirnica Danijela koristi iz vlastitog OPG-a, svakodnevno kreira nove kombinacije iako su poznati po tradicijskim jelima kao što su jela od divljači i gljiva, buncek i kiselo zelje koje je mene oborilo s nogu, špek fileki, jela sa šparogama i divljim lukom.

Od špek fileka radi čuda te su nadaleko poznati po raznim jelima od ove namirnice za koju ne dopuštaju da padne u zaborav. Tako svake godine organiziraju feštu od fileka što je zapravo zabavno natjecanje u pripremi fileka uz mnoštvo ukusnih jela i zabave.

Ja ih nisam probala i ne znam hoću li ikada, zato se ostali kunu u fenomenalne okuse zbog kojih se stalno vraćaju. Navodno su pohani fileki fenomenalni, a Danijela je osmislila i desert: kolač s arancinima i filekima.

Zaboravimo nakratko fileke, toliko je dobrih jela Kod bake, a osim tradicijskih, pripremaju vegetarijanska, veganska i jela bez glutena.

Ono što svakako preporučam jest buncek sa zeljem, najbolja kombinacija koju sam ikada pojela. Buncek je mesnat, dovoljno slan, aromatičan, a zelje je domaće i sitno rezano što je meni izuzetno bitno. Porcija je „prava muška“ i sigurno nećete otići gladni. Juha od medvjeđeg luka je slasna, gusta, osvježavajuća te taman aromatizirana bučinim uljem.

Šparoge su al dente, Danijela ih je kuhala na pari, baš kako treba te su u kombinaciji s piletinom pun pogodak. Da ne zaboravim, piletina je domaća što se osjeti na prvu. Meso u masti je savršeno, oduševljena sam mekoćom, a komadi su divni, krto meso dominira s tek toliko masnoće i tankom kožicom na svakom komadu. Na kraju, obavezno probajte njihove šnenokle u teglici, raj su za nepce.

NA MALENOM BRIJEGU

Još jedan obiteljski restoran na imanju s kojeg pogled oduzima dah. Ovdje osim u hrani, možete uživati i šetnji šumom te jahanju konja.

Imanje se sastoji od Vrtnog paviljona “Pod starom kruškom” koji s pečenjarom i krušnom peći, priča priču o Malenom brijegu dokumentiranu slikama, diplomama, medaljama. Rustikalnog interijera od stare cigle, drvene građe te masivnih stolova, s 30-ak sjedećih mjesta daje topli, tradicionalni i domaći ugođaj. Restoran „Terasa Bilo” s prekrasnim pogledom na bilogorske doline i brežuljke ima 50-ak sjedećih mjesta. Interijer krase grafike međunarodno priznatog slikara Ede Murtića, rođenog nedaleko u Velikoj Pisanici. Vatra u otvorenom kaminu na drva mami svojom toplinom zimi.

Majstori su za jela od janjetine u što sam se osobno uvjerila. Na prvu su me osvojili gulašom od janjetine koji je toliko ukusan da odjednom umjesto jednog, pojedete minimalno dva tanjura. Gust, začinjen po mjeri, s mesom mekanim „kao duša“ bacit će vas u trans. Uz njega poslužuju domaće trgance pa vam kruh nije ni potreban. Janjeća jetrica su mekana, mirisna, začinjena češnjakom baš kako treba, mene su oduševila iako zadnjih godina nisam ljubitelj iznutrica.

Janjetina ispod peke s domaćim krumpirom i povrćem meni je osobno klasik, ali i to jelo treba znati napraviti te njima skidam kapu kako su pogodili mekoću, aromu i količine. Krpice sa zeljem nemojte propustiti, najbolje su koje sam ikada pojela, ipak je to moje najdraže jelo.

No, to nije sve. Taman kad pomislite da više ne možete zinuti i otkopčate barem jedan gumb na hlačama, donijet će domaću štrudlu i zlevanku s pekmezom zbog kojih ćete poželjeti doći opet.

IZLETIŠTE VRATA BILOGORE – OPG Mihoci

OPG Mihoci u vlasništvu je obitelji Mihoci. Obiteljska tradicija, zajedništvo i ljubav prema turizmu, ugostiteljstvu i domaćinstvu, glavni su poticaji i misli vodilje u njihovu radu.

Smješteni su na jednoj od najviših točaka Bilogore te upravo zato s njihova Izletišta pogled seže do Sljemena i Kalnika preko Medvednice i Ivančice, dok dušu hrani jedan od najtoplijih i najatraktivnijih zalazaka Sunca. Okruženi su šumama, plodnim poljima, vinogradima, povrtnjakom koji sami obrađuju, livadama i voćnjacima.

Hrana je odlična, porcije obilne, a usluga topla i profesionalna. Ono što će vas osvojiti na prvu jest domaći kruh i to nekoliko različitih vrsta. Nisam mogla odoljeti, dohvatila sam okrajke i uživala u teksturi, mirisu domaćeg i hrskavoj korici.

Domaći štipanci s vrhnjem uz malo poprženog špeka s lukom su sočni i dovoljno začinjeni, a jetrica omotana pancetom mekana i slasna s raznim povrćem kao prilogom koji taman ublaži jačinu pancete i napravi savršen balans. Pohano meso je baš kao bakino jer bake to rade najbolje, salata od zelja ukusna sa zeljem sitno narezanim, baš kako treba. Tu su i domaći mladi luk, domaći krumpir te sočna svinjetina koju nikako nemojte propustiti.

Njihov je tradicionalni desert Bilogorska pita, a mene se najviše dojmio desert naziva Taškrle, napravljen od krumpirovog tijesta (kao za knedle), punjen pekmezom od šljiva te prvo kuhan, a zatim zapečen u pećnici te preliven vrhnjem i krušnim mrvicama.

U stalnoj ponudi imaju Domaći doručak: sir s vrhnjem, kajganu, domaći suhomesnati proizvodi, domaće salate (ovisno o sezoni, zimnica/svježe iz vrta), domaći kruh i peciva, kruh s masti, žgance…

Za ručak ili večeru jela s ražnja (odojak, janjetina, picek), juhu od buče, Maricina juhu; baka je bila Marica i kuhala je najbolju juhu sa noklicama od jetrica, krem sezonske juhe… Kod njih su krpice sa zeljem, ječmena kaša i rizi bizi češći prilog od pomfrita.