INTERVALNI POST – MOJ NAJBOLJI PRIJATELJ!

Odmah na početku želim naglasiti da nisam liječnica niti nutricionistica te da se informacije u ovom članku odnose isključivo na zdrave ljude. Također, bez obzira što i gdje pročitali na internetu o autofagiji i postu, savjetujte se sa svojim liječnikom ili nutricionistom oko ovakvog načina prehrane (iako bih ja rekla života).

Vrlo je važna napomena da se autofagija ne smije primjenjivati kod osoba koje imaju tip 1 diabetes melitusa (ili dijabetes koji je inzulin ovisan) ni kod djece prije završenog puberteta. Naime, princip je da se kod osoba sa šećernom bolesti, primjenom autofagije može dovesti organizam u stanje acidoze, što je vrlo opasno. S druge strane, djeca u vrijeme najintenzivnijeg rasta i razvoja, ne trebaju remetiti prehranu koja je bazirana na principima unosa neophodnih tvari i njima se autofagija ne savjetuje. Dakle, autofagija ne može izazvati bolest, ona sama po sebi nije bolest, već samo jedan od principa prehrane koji ima efekt u poboljšanju općeg zdravlja (Izvor: Atma.hr)

 Negdje oko godinu dana pratila sam na društvenim mrežama osobe koje prakticiraju intervalni post i nekako me sve više privlačio. Također, s više je strana do mene došla informacija o knjizi Fontana mladosti – kako će vam 16-satni post promijeniti život i moja je znatiželja postajala sve veća. Pa koga ne bi privukle riječi „fontana“ i „mladost“ koje odmah impliciraju da se u njima krije tajna vječne mladosti, zdravlja i dugovječnosti. Jer, ja sam odlučila biti zdrava i neprestano radim na tome da moj organizam i bude takav plus jak i otporan.

Post mi nije bio stran i do sada sam ga u životu prakticirala dosta često, ali nikada o njemu nisam razmišljala na način da je „ljekovit“, da treba tijelu i da ima utjecaj na poboljšanje zdravlja. Uvijek je post, zajedno s nemrsom bio nekako vezan uz vjeru.

Uglavnom, pazila sam ja oduvijek na sebe, izbjegavala kasne večere, tešku i začinjenu hranu, industrijski šećer koliko god je to moguće s obzirom da se nalazi doslovno u svemu i osjećala se doista odlično, ali moje je tijelo tražilo još više discipline i čišćenja pa me zanimalo što to drugi rade i pritom se osjećaju sjajno. Znate onu „vidla žaba da konja kuju pa i ona digla nogu“

Istraživanja su pokazala da ukoliko nakon buđenja ne jedemo, nego samo pijemo tekućinu, zatim u podne jedemo nešto lagano, a predvečer pojedemo nešto što nas može zasititi da izdržimo 16 sati bez jela do sljedećeg obroka, postići ćemo najbolji efekt s autofagijom.

Unutar intervala tj. vremena u kojem jedemo možemo jesti sve, uključujući povrće, voće, meso, ugljikohidrate, proteine itd. Niti unutar niti van intervala ne smijemo jesti rafinirani šećer niti smijemo piti alkohol. Ako ipak prekršimo to pravilo, taj dan nećemo izgubiti kilograme, ali nećemo se ni udebljati, ukoliko nismo baš pretjerali.

Tako sam u proljeće 2021. godine jednostavno krenula odredivši si da počinjem s kombinacijom 12:12 jer kao ne mogu ja odmah 16:8, zato idem polako pa ću vidjeti. Želim vam reći da ja uvijek slušam svoje tijelo koje mi jasno daje do znanja što mu odgovara, kakvu hranu želi, kada treba odmor i sl.

I tako u svemu. Doslovno legnem i spavam kada mi se leži i spava, hodam kada mi se hoda, vježbam što i kada tijelo traži i da ne nabrajam dalje, probajte i vidjet ćete kako je jednostavno, a učinkovito.

Da ne zaboravim, ono što sam odmah primijetila na početku posta jest da puno bolje spavam (k’o top) i imam više energije. Joj, kako se to meni svidjelo! A tek lakoća u tijelu, ravan trbuh i sjaj u očima… Nema bolje!

I još nešto jako bitno, svejedno treba paziti što i koliko jedete. Priznajem da sam kod ovog načina prehrane prvo pomislila „wow, sad mogu jesti malo više junk fooda“ ali jok, nema labavo. Ne možete za zadnji obrok navečer pojesti pun tanjur ugljikohidrata. Mislim, možete, ali kakav će biti učinak uvjerite se sami. Zatim šećeri, to bijelo zlo koje po meni stvara najgoru ovisnost je zabranjeno. Autofagija prioritetno “jede” ćelije. Prvo jede šećere, zatim ugljikohidrate pa masti i tek onda proteine. Dakle, ako u mom organizmu ima šećera, prvo mora proći mnogo sati da se njega riješi, a onda krene sa ugljikohidratima, dok je autofagija najefikasnija kada “jede” masti, a do toga neće doći jer unosim šećer pa se njega mora riješiti i onda “istekne” vrijeme, tj. dočekaš svoj ručak. Efekt autofagije je u tom slučaju jako usporen, jer razgrađivanje šećera i alkohola koji sadrži puno šećera oduzima mnogo vremena. Pozitivno je da, ukoliko unosiš šećer u vremenu za jelo, taj dan se nećeš udebljati, ali neće se desiti gubitak viška kilograma. Ukoliko uneseš šećer u vremenu posta, kompletno ćeš poništiti proces autofagije i dovesti se u opasnost da se ipak udebljaš taj dan.

Sigurno se pitate koji su najveći izazovi kod ovog načina prehrane. Ako imate cilj i trebate skinuti određeni broj kilograma, oboružajte se strpljenjem i snagom te podrškom ukućana i prijatelja. Dok ne dođete do cilja najbolje bi bilo odoljeti svim iskušenjima. Ja sada pišem iz svoje perspektive kada samo održavam kilažu.

Evo mojih izazova i kako sam im doskočila:

1. Kako uspjeti ne večerati kada svi ukućani oko vas jedu navečer, a neki (kao npr. kod mene) i u 11 sati navečer – s ovim načinom prehrane krenite u proljeće kada navečer možete biti vani, u šetnji i sl. i još važnije, za zadnji obrok se napucajte povrća toliko da ne možete zinuti. Tako ja smažem punu zdjelu salate s piletinom ili lososom i to me spašava.
2. Kako se družiti s ljudima – e pa ovo je najveći s obzirom da se sav život ljudi odvija navečer, eventualno vikendom ranije pa vas netko možda pozove na ručak umjesto večeru. Ako je to doista rijetko, opustite se i uživajte, posebno ako je večera do 20h. Bitno je da do sljedećeg obroka prođe 12 ili 16 sati, ovisno jeste li na intervalu 12:12 ili 16:8. I probajte navečer odoljeti kruhu, krumpiru, mlincima, tjestenini i sl. Pojedite meso i salatu, nećete ostati gladni.
3. Alkohol (pod ovime mislim na čašu vina, pivce, koktelčić) – uf, priznajem i ovo mi je teško, posebno ljeti. Gušt je to i veći dio godine odolijevam ali ima perioda kada se prepustim i uživam, ništa se strašno neće desiti ako ne pretjerujete i ipak veći dio vremena pazite. Balans je bitan i stvari koje nas čine sretnima pa makar to bilo pivce za živce u 9 navečer. Samo imajte na umu da prekidate autofagiju.
4. Kako se organizirati – jednostavno. Napravite spisak što želite i smijete jesti, zatim spisak namirnica, obavite šoping za cijeli tjedan, izbacite iz kuće (ili barem vidokruga) namirnice koje se ne preporučaju, objavite ukućanima da krećete s promjenama i da će vam puno značiti njihova podrška, vjerujte da je moguće i krenite. Ako vam ovo zvuči kao floskula, ne mogu vas razuvjeriti osim da probate i javite je li izvedivo.
5. Koji su tvoji trikovi – salata je uvijek pripremljena i oprana pa je samo izvadim iz hladnjaka i začinim; meso je u hladnjaku uvijek marinirano pa mi treba 10 minuta da ga pripremim; uvijek imam doma svježeg voća koje jedem prijepodne i orašastih plodova koje jedem poslijepodne; povrće najčešće pečem u pećnici; imam punu škrinju zamrznutog povrća, chia sjemenke napravim za nekoliko dana unaprijed pa tako rješavam doručak (samo mijenjam dodatke); imam fritezu na vrući zrak koja me spašava od ulja i stajanja za štednjakom; u škrinji uvijek imam zamrznute banane pa zdravu varijantu sladoleda napravim za 5 minuta; pijem kavu bez šećera; ne pijem i ne kupujem gazirana pića.
6. Bez čega ti je najteže – kruh obožavam! Ali ne kruh iz pekare već kukuruzni, sa sjemenkama, ma bilo koja varijanta s brašnom koje nije bijelo, kakve i sama doma pečem, ali nemam granice. Ne mogu pojesti šnitu, dvije. Ili puno ili ništa. To vam izgleda ovako: ispečem kruh od pirovog brašna sa suhim rajčicama (to je kruh sa grčkim jogurtom bez kvasca) i pojedem pola jer je prefin i ne mogu odoljeti. Meni vam je najdraži obrok kruh i maslac i to bih mogla jesti svaki dan. Zatim volim knedle, štrukle, štrudle i njoke i to čak više od tjestenine i riže.
7. Službena putovanja – majko mila koji su pak ovo izazovi. Takva su putovanja čisti hedonizam i nemam namjeru filozofirati, ali svejedno pazim na količine. Kad je dosta dosta je bez obzira koliko ukusno bilo! Nekako sam naučila kada treba stati. Dan ranije postim i obavezno po povratku s puta, tijelo se mora očistiti.
8. Kako popiti puno tekućine – ovaj dio je obavezan i ja se doslovno „tankam“ s vodom! Čim otvorim oči 2 čaše tople vode i do kraja dana još 3 litre. Ova je količina za moju građu i organizam, vi za sebe provjerite s nutricionistom ili liječnikom.
9. Kako svaki dan kuham i fotkam sve te delicije i ne udebljam se – pa s ovim načinom prehrane je sve moguće. Probam, nekada pretjeram, nekada pobjegnem van jer znam da ne mogu odoljeti i tako dan po dan, baš zabavno prelazim sve prepreke. Puno hodam i vježbam 3x tjedno. Nije lako, ali se može. Ako mogu ja, možete i vi!

Još malo o autofagiji (sve sam pronašla na internetu):

Iako postoje osobe koje autofagiju sprovode i 24h, osnovna metoda jeste da se post primjenjuje ukupno 16 sati dnevno, odnosno da se tada ne jede ništa. Dokazano je da je vrijeme potrebno da se samoaktivira autofagija, zapravo 12 sati, ali da je idealno da se jede tijekom 8 sati, a da se gladuje ukupno 16 sati dnevno.

Principi ove metode također imaju i određena „pravila“, te je važno da se pravilno rasporede i obroci u toku dana, odnosno da se nikada ne večera poslije 20h navečer.

S druge strane, važno je da se doručak kao glavni obrok, unosi ujutro posle 8h, te da obuhvaća sve potrebne tvari u smislu i makro i mikro nutrijenata. Na ovakav način, organizam sam sebe „rješava“ nepotrebnih tvari, viškova, toksina i sam se obnavlja odnosno održava svoje zdravlje.

Smatra se da se jači efekt autofagije i bolji rezultati, mogu postići ako se večera u 18h, a doručkuje u 10 h sljedećeg dana, što je vrijeme „gladovanja“ od 16h.

Autofagija je proces koji smanjuje rizik od mnogih bolesti – demencije, raka, leukemije, dijabetesa, Parkinsa.

Dozvoljeno tijekom spomenutih 16 sati posta odnosno neunošenja hrane, je da se pije obična voda, a dozvoljena je i mineralna radi nadoknade elektrolita.

Svakako je dozvoljeno i da se pije voda ili mineralna voda i tijekom uzimanja obroka, kako naime sam organizam ne bi dehidrirao ni u jednoj od dvije faze procesa autofagije. Obroci u toku dana, trebaju se raspodijeliti tako da staju u 8h koji su dopušteni za uzimanje hrane, a da se tijekom preostalog vremena ne jede.

Stručnjaci ovakav princip objašnjavaju prirodnim procesima probavljanja hrane, jer hrana koja se unese oko 8 sati „stoji“ u stomaku, a tek onda se raspoređuje po stanicama. Princip je u tome da u toku 12-16 sati, organizam selektira stanice s oštećenom DNK i one se obnavljaju ili se događa njihova apoptoza (stanična smrt).

Pogrešna je pretpostavka da se tijekom osam sati može jesti „bilo što“, a onda se sve to eliminirati tijekom 16 sati gladovanja, premda tako smatraju stručnjaci. To podrazumijeva da se ne unose prerađevine, brza hrana, slatkiši, već samo zdrave namirnice, po mogućnosti organske i pune vitamina i minerala.

Začini jesu dozvoljeni, sa što manje soli, jer se smatra da svaka namirnica ima dovoljno soli u sebi, koliko je organizmu zaista i potrebno.