Ne bacaj, pospremi!

NE BACAJ, POSPREMI!

 Centar za edukaciju i informiranje potrošača i Centar za nutricionizam organizirali su  fenomenalnu i prijeko potrebnu edukaciju i radionicu, točnije održivi laboratorij kuhanja „Ne bacaj, pospremi“. Održivi laboratorij kuhanja dio je projekta „Srdačno, hrana“, predvođen Dianom Gluhak Spajić, mag. nutr. i uključuje pripremu namaza od ostataka hrane koji se mogu adekvatno pospremiti i koristiti u narednih nekoliko dana i kod kuće, a kao prijedlog zdravih prehrambenih navika. Sudjelovanje je besplatno i posebno zanimljivo jer se radionica sastoji od 2 dijela, teorijskog i praktičnog što me posebno iznenadilo i razveselilo. Ukupno 3 dana, svake srijede od 18 – 20h bilo je posebno zanimljivo jer smo većinu vremena podijeljeni u timove pripremali obroke, družili se, učili, a kasnije jeli ukusne i zdrave obroke koje smo pripremili. Iako smo bili podijeljeni u timove, nije bilo natjecateljskog ozračja već naprotiv, učili smo jedni od drugih, posuđivali voće i povrće, davali komplimente i savjete, probavali, konzultirali se,  tako da je vrijeme proletjelo te smo svojevoljno ostajali i duže te uživali u ovom timskom radu i kroz pospremanje kuhinje. Ništa nam nije bilo teško, a kući smo odlazili puni dojmova, punih želuca zdrave hrane i s osmjehom na licu.

Veselim se novim radionicama na jesen i nadam se kako će se projekt proširiti kako bi što više ljudi dobilo potrebna znanja i savjete općenito o hrani, čuvanju, korištenju i štednji, za opće dobro.

SRDAČNO, HRANA!

Hrana znači život. Toliko volimo hranu da je ponekad kupimo previše, naručimo više nego što možemo pojesti ili skuhamo više nego što trebamo. Nažalost, ta hrana često završi u kanti za otpad, iako se bacanje hrane moglo izbjeći. Primjerice, EU godišnje baca oko 88 milijuna tona hrane, a na globalnoj razini, svake se godine baca gotovo 1,3 milijardi tona hrane što je 15 puta više nego u EU. To znači da trećina ukupne količine hrane proizvedene za ljudsku potrošnju u svijetu odlazi u otpad.

Ono što vjerojatno većina ne zna, to je da se najviše hrane baca u kućanstvima. Iako je opće mišljenje da se većina hrane baca u supermarketima, to nije tako. Prehrambene namirnice koje se najviše bacaju na svjetskoj razini su korjenasti usjevi, voće i povrće.

Zašto moramo smanjiti količinu prehrambenog otpada?

Problem prehrambenog otpada ima i lokalni i globalni utjecaj koji je međusobno povezan s društvenim, gospodarskim i okolišnim sferama. Bacajući hranu zapravo bacamo novac, a prehrambeni otpad također ima izravan negativan utjecaj na dohodak poljoprivrednika, proizvođača i trgovaca, kako u zemljama s nižim prihodima, tako i u zemljama s višim prihodima. U zemljama s nižim prihodima poljoprivrednici i poljoprivredni djelatnici najviše gube jer puno proizvoda propada zbog zastarjelih tehnologija uzgoja i loših uvjeta skladištenja. Istodobno, u zemljama s višim dohotkom najveći ekonomski gubitak nastaje u kućanstvima – kao rezultat visoke stope proizvodnje prehrambenog otpada.

Poražavajuća je činjenica da, dok se u nekim dijelovima zemlje previše hrane baca, u drugim dijelovima nema dovoljno hrane zbog čega je jedna od devet osoba u svijetu pothranjena, a upravo većina gladnih živi u zemljama s nižim dohotkom uglavnom u Africi i Aziji.

Prehrambeni otpad na svjetskoj razini iznosi 1,3 milijardne tona godišnje i da nije bačena, ta bi hrana nahranila oko 3 milijarde ljudi!

Prehrambeni otpad predstavlja prijetnju za okoliš! Evo činjenica koje nisam znala i vjerujem da većina ljudi ne zna:

1. Žitarice i drugi usjevi, uključujući rižu, imaju najveći ugljični otisak, a istodobno spadaju u vrste hrane koja se najviše baca
2. Ne samo da bacamo 1,3 milijarde tona proizvedene hrane, već i ogromnu količinu vode, energije, zemljišta, ljudskih i drugih resursa te stvaramo nerazumno onečišćenje
3. Rižina polja proizvode metan – staklenički plin koji znatno pridonosi klimatskim promjenama. To je prirodni proces pri uzgoju riže, no ako se riža baca u otpad, metan se bespotrebno generira
4. Voda, posebice slatka voda, važan je resurs u proizvodnji hrane. Svaka vrsta hrane treba drugu količinu vode za uzgoj, pretvaranje u prehrambene namirnice i pripremu kod kuć Na primjer, proizvodnja mesa zahtijeva puno veću količinu vode nego povrće. Što manje hrane bacamo, time trošimo manje vode
5. Da bi se zadovoljila potražnja za hranom zemalja s višim dohotkom, u zemljama s nižim dohotkom vrši se krčenje šuma kako bi se oslobodilo zemljište za poljoprivrednu industriju
6. Bez pčela, voća i povrća ne bi bilo na jelovniku. Budući da je ekosustav Zemlje kompleksan i sofisticiran sustav, promjene u iskorištavanju zemljišta i općenito poljoprivreda utječu na biološku raznolikost. Možete li zamisliti da ptice više ne pjevaju? Pesticidi koji se koriste u proizvodnji hrane imaju štetne posljedice i mogu čak dovesti do izumiranja čitavih vrsta: sisavaca, ptica, vodozemaca i kukaca (uključujući pčele). Što se više hrane proizvodi i baca, to je veći utjecaj na biološku raznolikost
7. U proizvodnji hrane najviše se energije troši tijekom faza proizvodnje, prerade i potroš Za proizvodnju 1 kg junetine potrebno je oko 70 puta više energije nego za istu količinu povrća, žitarica ili voća. Pitate se zašto? Većina energije potrebna je za strojeve i prijevoz u različitim fazama: za žetvu usjeva i prijevoz krmiva do stoke, za odvoz stoke u klaonice, za klađenje mesa i transport u supermarkete, za dovoz kući, ponovno hlađenje, a zatim konačno i kuhanje. Niste o tome razmišljali je li tako? Nisam ni ja do sada.

Što možemo učiniti da bismo stvarali manje prehrambenog otpada u kućanstvu?

Jeste li znali da je glavni razlog bacanja hrane (gotovo 43%) taj što se hrana pokvari jer kupujemo više nego što možemo pojesti? Osobno, strogo sam protiv bacanja hrane i na mom će se stolu uvijek naći manje nego više hrane. Ne volim prejedanje, a i sami znate da ljudi većinom jedu puno jer ima puno hrane na stolu. Čak i kada im je dosta i nisu više gladni jedu jer je nešto ukusno, jer nisu dugo jeli baš to jelo, jer pričaju za vrijeme jela pa ne osjete kada i koliko im je dosta ili jer su platili. Bez obzira platili ili ne, bili u gostima ili restoranu, uvijek se prema svom tijelu ponašajte dostojanstveno i slušajte što vam govori, a sigurna sam da vam itekako daje signale koliko hrane mu je dovoljno. Naše tijelo nikako nije kanta za smeće, bez obzira o kakvoj se hrani radi.

Svi mi kao pojedinci možemo uvesti male promjene koje čine veliku razliku u količini hrane koju bacamo svake godine. Možemo učiniti svoj dio slijedeći samo jedan prijedlog ili sebe izazvati na ostvarenje dvaju ili više.

Prijedlog 1.

Planirajte unaprijed i kuhajte odgovarajuće količine hrane. Ukoliko vam ostane hrane, pravilno ju čuvajte u hladnjaku da možete jesti i drugi dan. Kod planiranja zavirite u hladnjak i ormariće, provjerite što imate, a što ne i zatim sastavite popis. Na vrijeme planirajte tjedni jelovnik i sastavite popis za kupovinu. Jednom tjedno je sasvim dovoljno ići u kupovinu, tako štedite i vrijeme i novac.

Prijedlog 2.

Kupujte onoliko koliko vam treba. Izbjegavajte ići gladni u kupovinu jer je upravo glad razlog zbog

kojeg ćete napuniti kolica nepotrebnim stvarima, a posebno nezdravim. Naučite razliku između

datuma „upotrijebiti do“ i „najbolje upotrijebiti do“.

• Upotrijebiti do odnosi se na sigurnost hrane i namirnice možete konzumirati do tog datuma, a nakon njega više ne. Upotrijebiti do nalazi se na namirnicama koje se brzo kvare, poput mesnih i ribljih prerađevina te gotovih salata
• Najbolje upotrijebiti do odnosi se na kvalitetu hrane. Namirnica će biti sigurna za konzumaciju i nakon ovog datuma, no možda neće biti u najboljem mogućem stanju na način da okus i struktura možda neće biti tako dobri. Takva se oznaka najčešće nalazi na namirnicama koje uključuju smrznutu, suhu i konzerviranu hranu.

Prijedlog 3.

Pravilno čuvajte namirnice. Ako možete, uvijek koristite spremnike od stakla ili nehrđajućeg čelika. Velik dio hrane koju bacate mogli biste ohladiti ili zamrznuti pa pojesti drugom prilikom. Pravilno skladištenje i rukovanje hranom kod kuće ne pomaže vam samo da hranu očuvate sigurnom za jelo već i da ju zadržite duže svježom, a da se ne pokvari.

Steknite navili pregledavanja polica i ormarića te redovito napravite popis namirnica koje imate. Još jedna dobra ideja jest organizirati namirnice tako da su najstarije s prednje strane, a svježije namirnice straga. Voće i povrće čuvajte razdvojeno jer većina voća tijekom procesa zrenja proizvodi puno plina zvanog etilen, a većina povrća je na njega osjetljiva što može uzrokovati truljenje prije nego inače.

Prijedlog 4.

Iskoristite ostatke hrane. Nemojte bacati  preostalu hranu već razmislite kako ju iskoristiti za sljedeći obrok. Primjerice, podijelite ostatke hrane u manje posude kako biste ih podgrijali za svoj sljedeći obrok i ne zaboravite ih označiti (napišite na posudu koje je jelo unutra i koji je datum spremanja u posudu).

Prijedlog 5.

Kompostirajte  ostatke namirnica. Većina kućanskog otpada (40%) su tvari koje možemo kompostirati, poput ostataka voća i povrća, ostataka obroka ili taloga kave.

U sljedećem ću tekstu pisati više o mudrom spremanju hrane, tu sve počinje i završava.

Pozdravljam vas do sljedeće Srdačno, hrane!